Već duže vreme razmišljam o pisanju bloga o resursima i tome kako se u Srbiji resursi uništavaju umesto da se upotrebe ili zloupotrebe. Ovo je možda samo tizer, a možda ima veze sa pop kulturom i komunikacijama.
Naime, smatram da svako ko ikada dobije mogućnost da priča u javnosti i/ili na neki drugi način komunicira sa građanstvom mora biti svestan ogromne odgovornosti koju dobija time. Ne bih da neko pomisli da ovde pričam o nekakvim fašističkim idejama i manjku slobode govora, naprotiv, samo je odgovornost ključna stvar.
Pre neki dan sam bio na koncertu Hrvatske grupe „Elemental“ koju baš gotivim, a jedan od ključnih razloga zašto ih gotivim je način na koji oni komuniciraju sa javnošću. Sećam se još kao mali kada sam se ložio na hiphop, svaki put kada dodje ta faza, ja sam bio mračan i depresivan, nisam bio produktivan i nisam voleo svet.
Male stvari?! Ljudi o tim stvarima ne razmišljaju, ne obraćaju pažnju, a zapravo te male stvari čine one velike stvari...
U našem društvu postoji mnogo malih stvari koje treba popraviti, srediti, prepraviti, unaprediti i to moramo raditi svim sredstvima koja su nam pri ruci, ali uvek moramo birati sredstva koja naša publika voli. Klasika! Ako npr hoćemo da pričamo sa mladima, onad je muzika verovatno najbolji kanal (zato je dance4life jedan od najboljih projekata –smile-) i zato ga treba koristiti.
U svetu je npr pravi hit pesma od Katy Perry - Firework u kojoj govori o pobedi u borbi protiv stereotipa, diskriminacije, stigme.. dok se u Srbiji idalje sluša i peva veliki umetnik Goran Bregović i „Kalašnjikov“.
Svojevremeno dok sam verovao u umrežavanje između SRB NGO-ova sedeo sam u timovima koji su sprovodili kampanje za borbu protiv side.. i kada sam pre 10 godina pričao da bi bilo najbolje za prevenciju HIV-a angažovati Cecu, svi su to negodovali, lepili mi etikete i pljuvali po Ceci. Kljucno je to da ljudi pljuju/hejtuju/h8uju i tu se zaustavljaju, nema sledećeg koraka.
Ja ne volim Seku Aleksić, nemam ni jednu njenu pesmi u kompijuteru i smatram da je to čime se ona bavi jako loše i da jako loše utiče na dnevne živote ljudi. Međutim, od tog mog mišljenja se ništa ne menja.
Pogledajte spot i poslušajte pesmu od te iste Seke Aleksić koja se zove „Aspirin“
Dečko mi je zauzet, seks sa prvom osobom, prevara, snimanje kamerom... Sve ovo šalje mladima neku poruku. Nadam se da ste svi svesni da kada siđete sa svoje šarene planete postoje ljudi koji ovu muziku ozbiljno slušaju, koji ovaj spot znaju napamet i kojima je ovo uzor. Voleo bih da smo manje pljuvali, da smo razgovarali hladne glave, da smo pregovarali i da u ovom spotu npr vidimo kako pored stvari koje se vide u spotu, vidimo i upotrebljen kondom. Siguran sam da bih veliki broj ljudi preuzeo tu praksu.
Ima još puno primera, čak i dobrih samo što ih mi ne vidimo! Pisaćemo o tome...
Voleo bih da vidim vaš komentar, vaše mišljenje, ali kakvo god da je, neka bude sa osmehom jer „Osmjehom otvori vrata, izvuci sunce iz šešira“
2 коментара:
dzaba se trudis. mi zivimo u "njihovoj zemlji" a ne oni u "nasoj"
Simpaticno napisano. Zemlja u kojoj zivimo ima losih stvari jasno je,ali neka mi neko pokaze zemlju u kojoj nema. mozemo da izdvajamo svetle primere ali hajde da ih poredimo sa istima odavde.odnosno lose sa losim. Meni je to manipulacija na koju ce pasti ljudi koji ne razmisljaju jer je jako pitko napisano (pohvale ;)). "njihova"/"nasa" zemlja.. sve je jedno ... dokle god smo ljudi koji uzimaju lose stvari ove nase zemlje a isticu dobre stvari drugih zemalja i porede ih (??) ili ih kao takve predstavi ne mozemo da se pomerimo iz jedne tacke u koju smo se zakopali. Jednostavno lose postavljene stvari.
Inace fin je tekst.
Постави коментар